Zagreb Connect u suradnji s Hrvatskom mrežom poslovnih anđela CRANE postaje dio najveće europske konferencije poslovnih anđela EBAN Winter University 2016.
Konferencija donosi pregled najnovijih trendova na domaćoj i inozemnoj start up sceni koje će prezentirati ugledni poduzetnici i poslovni anđeli te brojni stručnjaci iz industrije visokih tehnologija. Zagreb Connect pitch natjecanje omogućuje najboljim timovima predstavljanje poslovnim anđelima i investitorima.
EBAN Winter University 2016 najveća je europska konferencija poslovnih anđela koju u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 29. i 30. studenog organizira Hrvatska mreža poslovnih anđela (CRANE) uz suorganizaciju Grada Zagreba. Konferencija donosi niz predavanja, panela i radionica najvećih stručnjaka na području investiranja koji će sudionicima konferencije pružiti informacije i uvid u najnovije trendove u svijetu startup industrije.
Frontmen kultne heavy metal grupe Iron Maiden, Bruce Dickinson, zasigurno je jedna od najvećih zvijezda, najveće konferencije poslovnih anđela u Europi – EBAN Winter University 2016. koja se 29. i 30. studenog održava u Zagrebu. Dokazao je to i motivacijskim govorom prvog dana spomenute konferencije, u zapravo prvom govoru te konferencija nakon uvodnog govora predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Što je to “kreativni komarac”, zašto je u poslovanju direktna komunikacija bitnija od tehnologije, kako Dickinson definira poduzetnika i zašto mrzi potrošače, samo su neke stvari koje je otkrio auditoriju dvorane u Lisinskom. Četrdest minuta njegovih iskustava bilo je užitak pratiti, a vidjeti ga u izdanju drugačijem od onog na koji su milijuni diljem svijeta navikli, kao nezamjenjivog frontmena legendarnih Maidena, bio je poseban doživljaj, prenosi Dnevnik.hr.
Predstavljanje vlastitog imidža i slike o sebi
Dickinson je posjetitelje odmah na početku krenuo zagrijati sa svojim najpoznatijim “dnevnim poslom” kako ga je nazvao, a to je uloga frontmena legendarnog heavy metal banda Iron Maiden. Posao velikog benda jest i odnos s fanovima.
“Uzmimo riječ bend“, rekao je Dickinson. “Ako toj riječi dodamo samo još jedno slovo, slovo ‘r’, dobit ćemo riječ ‘brend’. Uf, to se čini hladnim, korporativnim i čudnim. Ali nije. I vi ste ‘brend’, jer svaki put kad se idete sastati s nekim, taj netko se sastaje s brendom koji ste – upravo vi”, pojasnio je legendarni pjevač Iron Maidena.
Svaki put kad nekog upoznamo ili kad se družimo s nekim, mi predstavljamo svoj imidž i stvaramo u očima drugih sliku o sebi. “To je ono što zapravo jeste”, kaže Dickinson. “To nije nešto čega se treba sramiti. Jedino ga se treba sramiti ako vaš brend nema integritet i ako ne stoji iza vlastitih načela i uvjerenja”, dodaje.
Tu nastupaju fanovi, koje možemo gledati kao takve ili kao potrošače, kaže Dickinson. “Jer svi se moraju brinuti o potrošačima”, nastavlja i posprdno govori kako se danas unutar svakog proizvoda nalazi letak napisan na, kako je sam istaknuo, barem 18 jezika, koji je namjenjen potrošačima i pisan izrazitno sitnim slovima.
Objasnio je zašto mrzi potrošače
“Mrzim potrošače”, presjekao je naglo Dickinson. “Svi kažu da treba voljeti potrošače. Ne. Mrzim potrošače. Znate li zašto mrzim potrošače? Znate li definiciju potrošača?”, upitao je retorički Dickinson publiku.
“Potrošač je osoba koja može otići”, naglasio je, pojasnivši da potrošač koji uđe u dućan, bilo kakav dućan, može jednostavno otići bez potrošene lipe, jer mu se ništa u tom dućanu nije svidjelo. Dickinson se našalio pa stavio sebe u poziciju potrošača koji ulazi u dućan, kojeg vodi, eto upravo njegova supruga i iz kojeg on jednostavno odlazi jer mu se ništa ne sviđa.
“Sad sam potrošač s razvodnom parnicom”, zaključio je.
Čak ako i ne postoji ništa zanimljivo u trgovini, pojašnjava Dickinson, ne odlazim jer imam razvijen odnos, u navedenom slučaju, sa suprugom.
Povukao je još i jednu paralelu, s navijačima i nogometnim klubovima za koje navijaju. “Kad prestajete navijati za svoj nogometni klub?”, upitao je publiku i netko je odgovorio – nikad. “Nikad! Nikad. Od sad do sudnjeg dana, vaš će nogometni klub izgubiti svaku utakmicu ali vi nikad nećete prestati navijati za njega. To nije racionalno, To je suludo ali to je ono što jesmo. Mi smo ljudska bića”, kaže Dickinson.
‘Ljudi pripadaju jedni drugima’
U današnje doba svaki napredak se remeti novim napretkom pa se ljudi stalno pitaju što će biti slijedeći poremećaj, nastavlja Dickinson, koji tu vuče paralelu s glazbenom industrijom. “Ne. Pjesma, pjesma Led Zeppelina, ostaje ista i osnove ostaju iste. Zato ste ovdje i ne gledate me na Skypeu. Zato što želite biti ovdje i zato što želite biti s ljudima. Ljudi pripadaju jedni jedni drugima i zato stoje nasred polja, prekriveni blatom i promrzli (pokazuje fotografiju fanova ispred pozornice) i ne gledaju to (koncert) na YouTubeu”, pojašnjava Dickinson.
Te osnove se zapravo dotiču samih odnosa. “Odnosa, odnosa, odnosa”, ističe istaknuta rock zvijezda.
Neuništiva Nokia 3310
Dickinson je oduševio sve osvrnuvši se na jedan proizvod, koji je za njega bio isti onaj monolit iz kultog filma “2001. – Odiseja u svemiru”. Na velikom panelu iza njega pojavila se fotografija legendarne Nokije 3310, nakon čega je Dickinson iz džepa izvadio svoj primjerak tog kultnog mobitela.
“To je telefon koji je izumio Finsku i to je moj telefon (vadi ga iz džepa). Ovu stvar drži selotejp”, pohvalio se Dickinson i dodao da ga dosad nikad nije iznevjerio. Rekao je da je, eto tako, prije neki dan bio na doručku s još jednom glazbenom legendom, Bobom Geldofom, i izvadio svoj 3310 da bi ga stavio na stol, nakon čega je legendarni Geldof učinio isto. Da, i Geldof je izvadio Nokijin neuništivi mobitel 3310.
“Ovo nije priča o telefonu, kao što ovo nije priča o eksplodirajućem Samsungu ili iPhoneu kojeg možete uroniti u kadu ali ne možete spojiti slušalice na njega. Nije to priča o stvarima, to je priča o razgovoru. Većinu svojeg radnog vremena provodim pokušavajući ljudima reći da prestanu ne raditi svoj posao tako što sjede ispred ekrana i šalju si e-mailove po čitave dane”, kaže Dickinson.
Mnoštvo digitalnih besmislica
U takvom radnom okruženju, sve što je učinjeno, pojašnjava Dickinson, jest to da je proizvedeno mnoštvo digitalnih besmislica. “Sve su mogli srediti uzevši telefon u ruke ili razgovorom u četiri oka”, naglašava. “Ali ne. Zato što je sve tako digitalno i moderno, nalazimo izlike da sami sebe remetimo i izbjegavamo raditi svoj posao tako što ne razgovaramo s ljudima”, zaključuje Dickinson.
Upravo tehnologija naglašava potrebu za ljudskom interakcijom, a ne obratno. “Riječ je o ljudima, ljudima i ljudima”, ističe Dickinson i povlači paralelu s izjavom bivšeg američkog predsjendika Billa Clintona, koji je svojevremeno rekao – “to je ekonomija, glupane”. “Ne, to su ljudi, glupane”, završava paralelu Dickinson. “O tome se ovdje radi”, kaže.
“Tko vam je publika? Što vam je tržište? Ljudi! Pa nema nikog drugog tamo vani. To smo mi. Komunicirate s ljudima“, poručuje Dickinson.
Ideje su poput zvuka komarca u zraku
Dotaknuo se i kreativnosti, a da bi to slikovito dočarao, poslužio se komarcima. Zašto? Zato da bi dočarao kako se rađaju ideje. “Moj odnos s biznisom je istovjetan kao i način na koji pišem pjesmu”, kaže Dickinson. Nije važno, dodaje, što nastaje prije, glazba ili riječi.
Tu na red dolazi spomenuti komarac, ali ne zbog ugriza, već zbog zvuka u mraku kojeg čujete, prije nego li osjetite onaj jednako nervirajući ubod. Ideje su poput zvuka komarca u zraku, a baš kao što tražimo tog komarca s namjerom da mu presudimo, tako poduzetnici traže ideju, jer to je zujanje u mraku koje treba locirati i ugrabiti. To je Dickinsonova poruka.
“Ideja za sve naše probleme u svijetu već postoji i već je izumljena. Priroda je to već napravila za nas, a mi je samo moramo otkriti”, kaže Dickinson. Ideje zuje, dakle uokolo nas, popuz kreativnog komarca, kako je taj proces nazvao legendarni rocker. “Morate pokazati život prema njima, a kako biti živ prema idejama? Prisjetite se kako je to bilo biti djetetom. Ne djetinjasto, nego poput djeteta”, poručuje Dickinson i dodaje da treba sanjati i sanjariti, čak i ono nemoguće.
‘Lude stvari se događaju kada sanjate nemoguć san’
“Kad sanjate nemoguć san, lude se stvari događaju. Bit će ljudi koji će vam reći da ne možete to učiniti. To rade računovođe. Računovođe su zemlja zvana ‘Ne’. Sve dok ne uspijete. Tad će reći da su znali da ćete uspjeti od samog početka”, pojašnjava Dickinson.
Dickinson je i sam činio lude stvari, a ideju za jednu takvu dobio je čitajući knjigu o Jimmyju Hendrixu. Hendrix je turneje po SAD-u radio avionom. Sinulo mu je, kako je i sam postajao komercijalni pilot (danas je lincencirani komercijalni pilot s pozamašnim bojem sati letenja), zašto ne bi njegov bend potrpao svu opremu u avion i letio od grada do grada tijekom turneje, na taj način smanjujući logističku noćnu moru. Tu je ideju ostvario prvo tijekom svoje solo karijere, a nakon toga i s Iron Maidenom. Unutar pet godina, koliko je izbivao iz legendarnog benda, Bruce Dickinson je radio kao pilot u komercijalnoj aviokompaniji.
Radeći kao pilot, Dickinskon je naučio i dosta o poslovanju aviokompanija te je tako shvatio da tijekom zimskih mjeseci, ponajprije veljače, većina aviokompanija koristi vrlo malo letova i ti zrakoplovi stoje na tlu i gube novac, odnosno predstavljaju trošak. “Cijena aviona da ne radi ništa iznosi pola milijuna dolara”, pojašnjava Dickinson i dodaje da je to cijena za jeftin avion.
Kako si Iron Maiden nije mogao priuštiti turneju po udaljenim kontinentima i zemljama, poput Novog Zelanda, Australije, Dalekog Istoka i slično, Dickinson je pomislio kako bi bila dobra ideja ići na turneju vlastitim putničkim zrakoplovom. Gdje je računovođa, zbog logistike i udaljenosti bio zemlja zvana “Ne”, internet je bio zemlja zvana “Hajde, zašto momci ne dođete ovamo?”, pojašnjava Dickinson. “Inače bi fanove počeli pretvarati u – potrošače, koji će jednostavno otići, jer se mi nikad tamo ne pojavljujemo”, poentira on.
Dickinson je sve to predložio računovođi, “magični” leteći tepih koji će bend prenijeti u svaki kutak svijeta i približiti fanovima. Ostalo je, kako kažu, povijet.
Želio pokrenuti vlastitu aviokompaniju
“Kad činite lude stvari, dobre stvari se zauzvrat događaju. To je bio (pokazuje fotografije Boeinga 757 s logom Irona Maidena i njihove maskote Eddyja) vjerojatno najfotografiraniji avion na svijetu. Možda više nego i ‘Air Force One‘ (službeni avion američkog predsjednika)”, kaže Dickinson. Povukao je i paralelu s Donaldom Trumpom, koji isto tako ima Boeing 757, ali je istaknuo kako nije siguran da je Trump ideju dobio od Maidena. “Eddy malo naliči na Donalda Trumpa, ali nije to on”, našalio se Dickinson.
Tri godine zaredom, Iron Maiden je obišao svijet tim zrakoplovom i odradio ogromne turneje, a sve zahvaljujući ideji kreativnog komarca.
Na nesreću, aviokompanija, od koje je Iron Maiden iznajmljivao 757-icu i za koju je Dickinson letio kao pilot, Cardiff Airlines, u međuvremenu je propala. “Ne zbog nečeg što sam ja napravio”, našalio se.
U tom trenutku, Dickinson se osvrnuo na svoju letačku karijeru i zaključio da se tim poslom već dotad bavio punih deset godina. Bio je i kapetan na letovima te je zaključio da je vrijeme za bacanje u poduzetničke vode. Pokrenuo je garažu za avione, odnosno servisiranje aviona. Zašto? Zato što je bio upoznat s činjenicom da nedostaje upravo toga na tom tržištu. Danas ima nekoliko takvih servisa i u njima se servisiraju Boeingovi i Airbusovi zrakoplovi.
Pravi razlog zbog kojeg je Dickinson otvorio servis za zrakoplove, jest želja da pokrene vlastitu aviokompaniju – besplatno. Da bi pokrenuo aviokompaniju za “nula kuna”, Dickinson je pojasnio prvo zašto aviokompanije doživljavaju bankrot. “Aviokompanije bankrotiraju jer su vlasnici aviona. Avioni su skupi, ako stoje na tlu, gube novac i padate u bankrot. No, ako dobijete zrakoplov besplatno, koga briga što sjedi na tlu? Ništa nije koštao, a pilotu uvijek možete reći da dođe idući tjedan. Osim ako niste Lufthansa”, našalio se Dickinson, pojašnjavajući svoj biznis model.
Jednadžba poduzetnika
Tu je Dickinson iznio i svoju elementarnu jednadžbu poduzetnika i koja glasi:
0+0=1.
Poduzetnik je ambiciozan i spretan. Spretnost mu je potrebna jer će izbjegavati mnoge ljude kojima je dužan novac, pojašnjava Dickinson. “Hej, duguješ mi novac! Platit ću ti poslije”, kžae Dickinson, krećući se brzo po pozornici u maniri čovjeka koji izbjegava biti viđen. S vremenom će poduzetnika to skakutanje s jedne nesigurne točke na drugu, dovesti na čvrsto tlo, jer je njegova ideja u osnovi dobra. Da bi to postigao, ističe Dickinson, poduzetnik ne smije nikad odustajati. “Nikad ne odustajte”, naglašava on. “Nikad, ikad, ikad, ikad, ne odustajte”, dodaje.
“Kad i propadnete, a propast ćete, to nisu zatvorena vrata, nego nova otvorena vrata”, kaže Dickinson i dodaje da ta vrata vode samo u nove pothvate.
Aviokompanija Air Djibouti
Dickinson nije propao s idejom servisa za avione, ali su mu se zbog toga, kao i zbog činjenice da je kao pilot letio za Republiku Džibuti u Africi, otvorila nevjerojatna prilika upravo u toj zemlji. Tijekom razgovora s predstavnikom zrakoplovnih vlasti Djiboutija o nečem posve drugom, dotaknuli su se i teme aviokompanije Air Djibouti. Ukratko, Dickinson je s britanskom trgovinskom misijom otišao u Djibouti, onako na blef i tri dana kasnije potpisao pismo namjere s tamošnjom vladom o otvaranju Air Djiboutija, koji trenutno broji dva zrakoplova ali uskoro namjerava nabaviti i treći te četvrti zrakoplov.
Dickinson je dostavio jedan od prvihi zrakoplova toj kompaniji i preko noći, doslovce, bio pozvat dati govor na nacionalnoj televiziji. Bilo mu je to, kaže, fantastično iskustvo, da nekadašnji “pjegavi školarac za kojeg nitko u školi nije mario”, odjednom dostavlja avion suverenoj državi, bude počasni gost i daje govor na nacionalnoj televiziji s predsjednikom te države. “Nije li to kul?”, zaključio je Dickinson. Publika je uzvratila pljeskom.
Dickinson se bavi i poslom obučavanja komercijalnih pilota, a kako je nabavljao za tu svrhu neke stare korištene simulatore, pružila mu se još jedna prilika. Pitao je tvrtku od koje je uzimao, između ostalog, i simulator Boeinga 747, koliko pravihi 747-ica imaju u hangarima da skupljaju prašinu i dobio odgovor – 16. Imali su čak i viška i po povoljnoj cijeni iznajmljivanja, no nastupio je i problem. Ovog puta nije bio kriv računovođa.
Pobijedio rak grla
Bruceu Dickinsonu dijagnosticiran je rak grla pa je nastupila borba s tom opakom bolesti. Uspješna borba, jer Dickinson se vratio i življi je više nego ikad. Ipak u trenutku borbe s rakom, Dickinson je upravljao s tri tvrtke, grcao u dugovima, a svu zaradu je generirao isključivo s Iron Maidenom. “Nikad, ikad, ikad ne odustajte”, ponovio je.
Odmah po oporavku, Dickinson je otišao opet u Djibouti i potpisao ugovor za pilota, na opće negodovanje supruge koja ga je upozorila i na mogućnost zaraze malarijom. “Oh, super! Ugrist će me kreativni komarac”, našalio se nepokolebljivi rocker i zaradio još jedan u nizu pljeskova publike. “Upravo to morate raditi. Ako doista gorljivo vjerujete u nešto, sve na svijetu je samo malena prepreka prema vašem cilju i to je ono što vam treba”, poručuje Dickinson.
Dickinson nije propustio priliku niti uvidjeti priliku za biznisom i u Hrvatskoj, u kratko vrijeme koje je bio u našoj zemlji kao gost, ovog puta EBAN konferencije. Spomenuo je organizatora Davorina Štetnera i kako je s njim završio u jednoj domaćoj pivovari i to, kako je naglasio, prije večere s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Tamo je probao domaće kraft pivo “Crni Jack” (crna IPA, za poznavatelje piva) i ostao oduševljen.
“Win-win” posao za Veliku Britaniju i Hrvatsku
Dickinson se, naime, bavi i pivarstvom, a pivo “Iron Maiden” i “Trooper” prodaje se u milijunima litara godišnje. Ideja je to nastala iz prijedloga da Iron Maiden napravi svoju sortu crvenog vina. Dickinsonu se ta ideja nije svidjela, jer Iron Maiden ne predstavlja i ne dočarava tihu večericu, uz čašu finog fina, uz laganu glazbu, itd, itd. Za one koji znaju što Iron Maiden jest, odgovor je, naravno – pivo!
“Vino, to nismo mi. Gledajmo to iz perspektive fanova i što fanovi očekuju od nas. Mi smo engleski bend i imamo bogato nasljedstvo u pivu, stoga napravimo pivu”, rekao je Dickinson. I tako je i bilo. Maideni nisu kupili nečije pivo i nalijepili svoju etiketu na njega. “Ne. Integritet. Pravit ćemo svoje pivo, u partnerstvu s pivovarom, ali ćemo ga mi dizajnirati”, rekao je.
I tako je Dickinson došao na ideju, zašto ne bi poslali svoje pivo iz Velike Britanije u Hrvatsku u kamionu te isti napunili hrvatskim pivom i poveli ga nazad za Veliku Britaniju. U suštini, to što je Dickinson predložio naziva se još, ako ćemo znanstveno, “non-zero-sum” (pojam u teoriji igara u kojoj svi mogu dobiti) prijedlogom ili jednostavnije rečeno “win-win” prijedlogom.
“To je 0+0=1 jednadžba”, ponovio je Dickinson.
Projekt Airlander
Pred sam kraj svojeg motivacijskog govora, Dickinson se osvrnuo i na još jedan od svojih projekata – projekt Airlander. Riječ je o najvećem zračnom brodu na svijetu i projektu kojem je Dickinson u njegovim samim počecima pomogao financijski kao poslovni anđeo.
Značaj tog projekta, između ostalog je i u tome što je jedan mali startup iz Engleske u direktnoj borbi za ugovor s Pentagonom pobijedio američkog zrakoplovnog diva Lockheed-Martina. “Dobili smo i izgradili taj brod, no tad je Obamina administracija ostala bez novca. Mnogi projekti morali su biti otkazani, a naš je bio jedan od njih”, priča Dickinson.
Nakon toga, brod je otkupljen za svega 300.000 dolara (originalni ugovor projekta bio je na 300 milijuna dolara), uz pomoć britanske vlade, kojoj se Dickinson zahvaljuje. “To je dobar posao”, rekao je i dodao da taj projekt više nema nikakve veze s vojskom, već je poprimio izrazito civilne obrise. “Pazite s toga na nebo iznad vas, jer ćemo izvoditi prilično spektakularne stvari s tim bordom”, poručio je Dickinson.
“To vam je moj mali poduzetnički svijet”, istaknuo je na kraju Dickinson i odlučio zaokružiti svoj fenomenalan motivatorski nastup još jednom paralelom s glazbenom industrijom.
Ljudi su bili potrošači izdavačkih kuća, ali su bili fanovi bendova
Prvo je bio gramofon pa su onda došle kazete. Kazete je pregazio CD i tako dalje. Riječ je o onim remećenjima s početka priče i ne, nije riječ o promjenama koje zapravo mijenjaju sve ili znače kraj svijeta kakvog poznajemo. Dickinson je pojasnio i zašto, na nevjerojatno jednostavan i zoran način.
“Pjesma je uvijek ostala ista”, rekao je i svi mi znamo da je savršeno u pravu. Danas je glazba praktički besplatna, dodaje, ali majica će vas zato koštati 50 dolara. Što se onda promijenilo zapravo? Ništa, kaže Dickinson. “Zašto ljudi plaćaju koncerte i kupuju majice? Kupuju ih zato jer one nešto predstavljaju. Predstavljaju odnos, a taj odnos predstavlja glazbu. Stoga, glazba i dalje mora biti fantastična, čak ako je dajete i besplatno. Nije bitno, jer i dalje morate uimati isti integritet. Ništa se nije promijenilo, samo način na koji dostavljamo tu glazbu. Ne gledate drugi svijet nego isti svijet kroz drugu optiku”, naglasio je.
Nije izostavio niti izdavačke kuće, koje su redom propadale, optužujući ljude koji obožavaju glazbu za kriminalne radnje, odnosno piratstvo i ilegalno presnimavanje. Te su kompanije, koje su htjele fanovima uskratiti uživanje u omiljenoj glazbi u bilo koje doba dana i noći, nestale, ali za sobom nisu povukle i glazbenike.
“Zašto smo mi preživjeli, a te tvrtke nestale? Reći ću vam zašto. Ljudi su bili potrošači izdavačkih kuća, ali su bili fanovi bendova”, poručio je na kraju legendarni pjevač Iron Maidena.
Njegova briljatna poruka mladim poduzetnicima stoga jest, ne tražite potrošačko tržište za svoju ideju, već tražite njezine ljubitelje i uspjeh vam je zagarantiran.
Post LEGENDARNI FRONTMEN IRON MAIDENA OTKRIVA TAJNU USPJEHA: ‘Sve na svijetu je samo malena prepreka prema vašem cilju’ je prvi puta viđen na Zagreb.info.
